Prvi put sam seo za aparat sa 16 godina, iz radoznalosti. U početku sve je bila zabava, poker, džekpot, rulet… Dobijao sam novac, ali s vremenom je postajalo ozbiljnije.
Shvatio sam da sam postao kockar kada sam počeo da se zadužujem. Nisam se motao po glamuroznim hotelskim kazinima, već po automat klubovima u koje nikada ne dopier dnevno svetlo I gde ćete u svako doba sresti probisvete s društvene margine – kaže M.A. bivši patološki kockar, I nastavlja priču za NT:
Opširnije...
Kada se uspostavi apstinencija od kockanja, uvek postoji rizik da se napravi recidiv (tj. ponovno vraćanje kockanju). Četiri elementa neophodna za recidiv i nastavak patološkog kockanja su:
• Rešenje: Pre nego što ponovo počnete da kockate, odluka da se kockate je već ranije donešena. Ako imate potrebu da se kockate: STANITE i pozovite nekoga, razgovarajte, razmislite o posledicama takve odluke, recite sebi „Samo danas neću da se kockam“ i nađite odmah nešto drugo da radite.
• Novac: Čovek bez novca ne može da se kocka. Otarasite se vaše kreditne kartice, neka neko drugi bude zadužen za novac.
• Vreme: Za kockanje je potrebno i vreme. Dobro isplaniran dan – bez minute previše slobodnog vremena.
• Igra: Strogo ću izbegavati mesta gde se kocka i društvo koje se kocka. Samo tako nećete doći u iskušenje!